Obećanje prema članu 36: lokalna prava raspodjele bez sekundarnog postupka

Član 34 opisuje sekundarni stečajni postupak u državi članici u kojoj je glavni postupak priznat i u kojoj se sekundarni postupak može otvoriti. Njegove posljedice odnose se na imovinu koja se nalazi u toj državi. Član 35 u pravilu upućuje na pravo te države.

Član 36 uređuje ovu mogućnost. Upravnik glavnog postupka može dati jednostrano obećanje da će pri raspodjeli lokalne imovine ili prihoda od njenog unovčenja poštovati lokalna prava raspodjele i prvenstva. Postupak ostaje koncentrisan u glavnoj državi, a lokalna zaštita organizuje se kroz obećanje.

Za prvu provjeru potrebni su država otvaranja, mjesto lokalne imovine, plan unovčenja i pogođeni povjerioci. Pitanje centra glavnih interesa i nadležnost za otvaranje glavnog postupka predstavljaju odvojena pitanja.

Obećanje obuhvata imovinu koja se nalazi u državi u kojoj bi se mogao otvoriti sekundarni postupak. Potreban je konkretan popis. Zemljište, pokretne stvari, potraživanja ili prihodi trebaju biti pojedinačno povezani s lokacijom, vlasništvom, vrijednošću i načinom unovčenja.

Član 36 stav 1 traži i činjenične pretpostavke na kojima se obećanje zasniva. Posebno se navode vrijednost lokalne imovine i mogućnosti njenog unovčenja. Procjena bez provjerljivog plana unovčenja ostavlja nejasnim iznos koji je dostupan za kasniju raspodjelu.

Prava povjerilaca određuje nacionalno pravo moguće države sekundarnog postupka. Red prvenstva, osiguranja, prioriteti i obim namirenja iz lokalne imovine provjeravaju se odvojeno. Obećanje ne treba ova pitanja svesti na opštu kvotu.

Član 36 stav 3 zahtijeva službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice u kojoj bi se mogao otvoriti sekundarni postupak. Ako država ima više službenih jezika, važan može biti i jezik mjesta na kojem bi se postupak otvorio. Jezik je zato dio provjere valjanosti.

Obećanje mora biti u pisanom obliku. Primjenjuju se i uslovi oblika i odobrenja koji za raspodjelu važe u državi glavnog postupka. Sačuvajte izvornik, korišteni jezik i dokumente koji pokazuju koja su odobrenja bila potrebna.

Poznati lokalni povjerioci moraju odobriti obećanje. Član 36 stav 5 za kvalifikovanu većinu i glasanje upućuje na pravila o usvajanju sanacijskih planova u mogućoj državi sekundarnog postupka. Učešće putem daljinske komunikacije moguće je kada to dopušta nacionalno pravo. Upravnik mora objasniti obećanje, pravila, postupak i rezultat.

Odobreno obećanje obavezuje stečajnu masu. Prije raspodjele lokalne imovine ili prihoda upravnik mora obavijestiti lokalne povjerioce o namjeravanoj raspodjeli. Obračun mora pratiti obećanje i mjerodavno nacionalno pravo.

Ako obavijest odstupa od obećanja ili važećeg prava, svaki lokalni povjerilac može osporiti raspodjelu pred sudom države glavnog postupka. Raspodjela se do odluke suda ne provodi. Obećanje, odobrenje, obavijest i obračun treba čuvati zajedno.

Lokalni povjerioci mogu se obratiti i sudovima glavne države radi mjera koje osiguravaju poštovanje obećanja. U državi u kojoj je sekundarni postupak mogao biti otvoren mogu se tražiti privremene ili zaštitne mjere. Upravnik odgovara lokalnim povjeriocima za štetu zbog neispunjenja obaveza iz člana 36.

Obećanje ne isključuje sekundarni postupak zauvijek. Ako se postupak otvori prema članovima 37 i 38, upravnik glavnog postupka mora predati imovinu koju je nakon obećanja iznio iz pogođene države. Ako je imovina već unovčena, predaju se ostvareni prihodi upravniku sekundarnog postupka.

Član 37 stav 2 određuje rok od 30 dana za zahtjev za otvaranje sekundarnog postupka kada je obećanje prema članu 36 postalo obavezujuće. Rok počinje prijemom obavijesti o odobrenju. Datum i prijem obavijesti moraju biti u spisu.

Za konkretnu provjeru sačuvajte rješenje o otvaranju, obećanje, prevod, popis lokalne imovine, procjenu, listu povjerilaca, zapisnike glasanja, obavijest o odobrenju i obračun raspodjele. Tek tada se lokalni položaj može uporediti s planiranom raspodjelom.